Poljoprivreda i očuvanje prirode
Poljoprivredna djelatnost je nužna za opstanak brojnih biljnih i životinjskih vrsta, staništa, ekosustava i krajobraza. Kosidbom, napasanjem stoke, sijanjem usjeva, sadnjom voćnjaka i vinograda, održavanjem živica, suhozida i lokvi, razmnažanjem sjemena i stočnog podmlatka – poljoprivrednici su stoljećima bili istinski čuvari bioraznolikosti. Održavali su genetski materijal, biljne i životinjske vrste, staništa, ekosustave i krajobraz.
Način na koji poljoprivrednici uzgajaju poljoprivredne kulture i stoku može imati i pozitivan i negativan utjecaj na bioraznolikost. No, za razliku od većine drugih ljudskih djelatnosti, primjerice prometa i industrije, koje su samo uzročnici uništenja prirode – poljoprivreda je istovremeno i uzročnik i žrtva smanjene bioraznolikosti.
Tijekom posljednjih nekoliko desetljeća poljoprivredna praksa je doživjela znatne promjene. Mnoge od ovih rezultirale su višim prinosima, ali često na uštrb bioraznolikosti. Sva tri ključna čimbenika koja su nakon Drugog svjetskog rata dovela do povećanja prinosa u poljoprivredi izrazito smanjuju bioraznolikost: upotreba visokorodnih sorti i pasmina, upotreba mineralnih gnojiva i upotreba pesticida.
Sam uzgoj visokorodnih sorti i pasmina s motrišta očuvanja prirode nije problematičan. No, prelaskom na masovnu proizvodnju ovih sorti i pasmina zanemaruje se uzgoj ostalih sorti i pasmina, posebice izvornih hrvatskih
Primjena pesticida, bez obzira je li riječ o insekticidima za suzbijanje štetnika, fungicidima za suzbijanje bolesti, herbicidima za suzbijanje korova ili nekim drugim pesticidima, loše utječe na bioraznolikost. Smanjuje brojnost vrsta i raznovrsnost mikroorganizama, te biljnog i životinjskog svijeta.
Nakon Drugog svjetskog rata, na bioraznolikost poljoprivrednih površina u Hrvatskoj su pogubno utjecali i veliki projekti hidromelioracija (odvodnje i navodnjavanja), te krčenja živica, šikara i šumskog raslinja. Ovim su uništena mnoga staništa (naročito močvare i vlažni travnjaci) i ekosustavi te je umanjena vrijednost krajobraza.
Velik problem za bioraznolikost je i primjena uskog plodoreda. Na većini oranica danas se uzgajaju svega dvije do tri kulture. U prosjeku, čak svaki treći hektar oranica je pod kukuruzom. Kukuruz ne daje cvjetove jarkih boja i intenzivnog mirisa koji privlače kukce te ne stvara nektar. Pri njegovu uzgoju se skoro uvijek koriste insekticidi i fungicidi koji ubijaju brojne kukce i mikroorganizme (biljne bolesti), te herbicidi koji uništavaju korovsku floru i organizme tla.